4.
"Merlinove mi brade, pa tvoj napitak je plav!" iznenađeno sam blenula u njezin kotlić iz kojega se pušilo u tamnoplavoj boji.
"I što onda?" obrecnula se, sada zavirujući u moj kotlić, iz kojega se također dizala para, ali u sasvim drugačijoj boji.
"U ovom stadiju trebao bi ti biti narančast", odgovorila sam joj, iako je već i sama došla do tog zaključka.
Prezirno je puhnula, odustavši od peperminta. "Ima li ikakve šanse da me spasiš?"
"Thomas, manje priče! Kakva vam je samo to boja napitka?" do našega stola stvorio se je profesor Slughorn, mjerkajući Lianne, "Plave? U ovom stadiju trebao bi biti svježe naranđaste boje, kao u gospođice Wyman. Odlično, odlično."
Uputio mi je osmijeh, a onda nastavio hodati razredom.
"Ne podnosim ga", prosiktala je Lianne, a zatim mi uputila molećiv pogled.
"U redu, u redu! Pretpostavljam da si mješala u krivome smjeru. Trebaš suprotno od kazaljke na satu, probaj sada tako, možda ispraviš", brzo sam prošaptala upute, a onda se nastavila baviti sjeckanjem svojega peperminta.
"I ovo bi trebao biti napitak za euforiju", mračno je rekla poslušavši moj prijedlog.
"Postao ti je malo svijetliji", primjetila sam, pažljivo ubacivajući sićušne djelove peperminta u napitak.
Kao odgovor je promumljala nešto sebi u bradu, nastavivši mješati napitak koji je sada već prelazio u boju vedroga neba.
"Znaš, mislim da bih trebala..."
"Za Boga miloga, Thomas! Razmijenit ćete najnovije tračeve poslije sata", ponovo se obrecuno Slughorn, prekidajući Lianne usred rečenice. "Eh, da, gospođice Wyman, molio bih vas da ostanete par minuta nakon sata."
Kimnula sam, a Lianne je Slughorna odmah nakon što se okrenuo počastila jednim od svojih najubojitih pogleda.
"Sigurno će te pozvati na domjenak", šapnula je Lianne najtiše što je mogla, no ipak sa vrlo prepoznatljivim cinizmom.
"Znam", mračno sam odgovorila, sada i sama mješajući napitak u smijeru suprotnom od sata, "kada se samo sjetim da će sigurno opet biti i onog Božićnog..."
"Prošli ti je ostao u divnom sjećanju sa onim..."
"Ne podsjećaj me, molim te. A sve zato da se osvetimo Imogen za onaj 'mali slučajni incident'. Osim što joj je smisao za humor ispod nule, ima i grozan ukus. Mah, nema šanse da me itko nagovori da ponovim tako nešto", mrzovoljno sam zaključila.
Lianne je otvorila usta da mi odgovori, no Slughorn ju je preduhitrio.
"Dobro, razrede", veselo je započeo, "imate još pet minuta, a onda ćemo pregledati te vaše napitke."
"Sranje!" uzviknula je Lianne, no Slughorn je ovoga puta na sreću nije čuo.
"Ja sam završila", promotrila sam zadovoljno svoj napitak koji je upravo poprimio sunčano žutu boju. "Daj da ti sada pomognem."
Zgrabila sam njezinu napola rasjeckanu grančicu te nastavila posao, dok je ona užurbano mješala napitak.
U razredu je nastala tišina, moglo se čuti samo zakašnjelo sjeckanje i Slughornov hod između starih drvenih klupa.
"I... gotovo!" usklikne Slughorn, kucnuvši u svoj ručni sat.
Na najbrži i najdiskretniji mogući način, ubacila sam pepermint u Liannein napitak, usnama oblikujuči riječi "Smijer suprotan od kazaljke na satu". Odmah je shvatila poantu, ubrzano mješajući svoj napitak. Slughorn je počeo pregledavati sa drugog kraja razreda, svakome dajući komentar.
Napitak je poprimio prljavo žutu boju. Lianne samo što nije počela uzdisati od muke.
"Iznad očekivanja, gospođice Thomas", izrekao je Slughorn, "još vidim plave mrlje kako plutaju ovdje. Greške poput miješanja u krivom smijeru doista se ne bi trebale događati više. Čitajte upute pažljivo, molim vas" Nastavio je ushićenijim tonom: "Gospođice Wyman! Ovo je više nego izvrsno, kao i uvijek. Savršeno vesela žuta boja!"
Na trenutak je stao, zatim nastavljajući:
"U redu, to je to za danas. Molim da do idućeg puta proučite napitak na stranici 10 u vašim udžbenicima. Do viđe-"
Prekinuo ga je Liannein iznenađeni vrisak.
"Ups, bilo je sasvim slučajno", hufflepuffica duge plave kose i smeđih očiju nasmiješila se Lianne, a zatim sarkastično došapnula, "barem ćeš se malo razvedriti!"
Tri djevojke iza nje su se zahihotale, dok se Imogen Martinez nedužno osmijehnula Slughornu. Bila je to poprilično niska djevojka, koja je uvijek na licu držala neki nevini osmijeh. No usprkos tome - izgledala je podlo na prvi pogled, iako je u suštini bila lijepa. Iza nje, njezine pristaše upućivale su Lianne podrugljiv osmijeh, kojoj se niz leđa cijedio izvrsno spravljen žuti napitak za euforiju. Bile su to Aimee Walker, izrazito visoka djevojka slamnato ravne smeđe kose te napadno nepravilnog nosa; Maddie Hill, vjerojatno najljepša od njih, srednjeg uzrasta te uz plavu valovitu kosu, imala je izražene punije usne te snažne smeđe oči; te Julia Reed, jedina koje je odavala nekom bojažljivošću od njih, vjerojatno zbog sitne građe te tanke crne kose, usto je imala i oči prljavo plave boje.
"No, dobro, male nezgode se uvijek mogu dogoditi", uletio je Slughorn nervozno se smješkajući, "vjerujem da vi to možete sama srediti, gospođice Thomas. Flitwick vas redovito hvali kao vrlo darovitu učenicu. Ovo možete izbrisati veoma lakom čarolijom čišćenja."
Lianne je stisnula i čeljust i šake, praveći ubojiti izraz lica. Rijetko kad bi je se moglo vidjeti bijesnom na ovome levelu. Imogen se još samo jednom podrugljivo nasmiješila, a zatim je napustila učionicu šepereći se.
"Izuzetno. Velika. I. Gadna. Osveta!" siktala je Lianne. Bijesno je krenula iz učionice, usput čarolijom čistivši svoju pelerinu i kosu. Učionica je tada već bila prazna.
"Pa, Edith", nasmiješio se Slughorn, "večeras u 7 priređujem jedan mali domjenak za početak školske godine. Nadam ste da ste slobodni tada."
"Doći ću", bezlično sam odgovorila, postavljajući svoju crno-crvenu torbu na jedno rame.
Slughorn je mahnuo dok sam zatvarala vrata učionice, dovikujući "Do viđenja!"
Lianne me pričekala ispred učionice, sa gotovo identičnim izrazom lica.
"Iduća nam je Preobrazba", rekla sam, vadeći raspored sati iz džepa pelerine.
"Barem nešto normalno!"
* * *
"I, kako je bilo na domjenku?" upitala me je Lianne sa dozom ironije, no izrazito dobre volje drugoga dana za vrijeme doručka.
Bezvoljno sam si promrmljala u bradu, ispijajući toplu bijelu kavu.
"Zašto si ti tako dobre volje?" upitala ju je Patricia, nervozno čačkajući po svom tanjuru. Žudila je za cigaretom.
"Li, što si napravila Imogen?" podigla sam pogled, izvivši usnice u poluosmijeh.
"Oh... ništa. Zapravo, dobiti će jedan mali poklon", nehajano je odgovorila Lianne, namjestivši savršeno nevin izraz lica.
U sljedećem trenutku blago nas je zaglušilo hukanje stotina sova koje su kroz prozore velike dvorane uletjele unutra, spuštajući se pred učenike na pripadajućim stolovima, tu i tamo čineći buku.
Lianne si sada već nije mogla pomoći. Zacerekala se je, pogledom upirajući Hufflepuffski stol, koji je bio najbliži Gryffindorskom. Nije odgovarala na moj upitni izraz lica, već je samo podigla prst u znak čekanja.
Hukanje sova u tom trenutku nadglasao je jedan usklik iznenađanje i zaprepaštenja u isti mah. Zatim je taj isti popratila gomila smijeha.
"Ja to nisam naručila! Nisam!" Imogen je urlala, pokušavajući nadglasati sveopći smijeh i nejasno dobacivanje gomile.
"U redu, daj reci više što si joj poslala" uputila sam preznatiželjan pogled Lianne, koja je izgledala kao da je upravo osvojila tromagijski turnir.
Sada se već dobar dio učenika drugih domova ukupilo oko Hufflepuffskog stola kako bi vidjelo zbog čega je nastala takva buka.
"Uhm, apsolutno ništa opasno. No, kladim se da će joj boja za stidne dlake dobro doći", trijumfalno se nasmijala, gledajući komešanje oko stola.
Patricia joj je uputila začuđeni pogled kroz smijeh, dok sam se ja do nje kidala od smijeha, umalo se udavivši onim istim čajnim keksima.
"Pa, originalno, u svakom slučaju", pohvalila sam ju, u tonu kao da je upravo spravila izvrstan čarobni napitak.
"Zar si ikada sumljala u mene?" samodopadno se nasmijala, namignuvši.
Lianne je nervozno koračala gore dolje po spavaonici, tako nevjerojatno nervirajući Patriciu.
"Zaboga, hoćeš li više prestati?!" uzviknula je kada je Lianne ponovo došla do ormara.
"Li, doista, daj se smiri. Previše si samokritična, kao i obično. Igraš odlično!" rekla sam, sada i sama podižući pogled prema Lianne koja se u međuvremenu bacila na svoj krevet.
"Lako tebi reći, letiš pred publikom već dvije godine", znala sam da je sada složila grimasu, iako je nisam vidjela.
"Nisam niti ja sigurna da ću upasti ove godine. I ja se nerviram, ali ne dižem zato cijelu spavaonicu na noge", zaključila sam, listajući neki časopis koji sam prethodno zaplijenila Patricii.
"Mah. Ja uopće ne vidim što je tako zanimljivo u tri lopte koje lete", zaključila je Patricia, sjedajući u turski sijed na svome krevetu.
"To je umjetnost", nasmijala sam se.
"A osim toga, sada kada obje budete u timu, biti će baš neobično provoditi sve one večeri sama", Patricia je to izrekla zamišljenim tonom.
"Ne izgleda da ćeš biti usamljena, uz tu knjižurinu koju si posudila danas", Lianne se odlučila primiriti.
"Oh", blago se zarumenjela, "doista je odlična. Radi se o onim najstarijim goblinskim ratovima koje ćemo i tako spomenuti tek iduće godine."
"Mene očarava kako ti to sve pamtiš", zaključila sam, "sve one godine sam pozaboravljala odmah nakon ČAS-a"
"A svejedno si uspjela proći sa Loše", zacerekala se Lianne.
Dobacila sam joj mrgodan pogled, a zatim se usredotočila na članak ispod slike na kojoj se smiješio Kennilworthy Whisp, pisac knjige Metloboj kroz stoljeća, koju smo Lianne i ja detaljno proučile još na našoj prvoj godini. Bio je to kratak intervju sa njime, više njegovi komentari na još jednu pobjedu Wigtown Wanderersa. I ja sam si, kao Lianne, pokušavala odvratiti pažnju od kvalifikacija koje su sljedile.
"Edith, a da krenemo? Tako da prije..."
"James uvijek dolazi u zadnji čas, ne nadaj se", prekinula sam Lianne usred rečenice, nehajano okrečući sljedeću stranicu časopisa.
"Svejedno, puno će mi biti lakše da se nerviram tamo, nego ovdje", zaključila je, ustajući sa kreveta. "Ideš ili ne ideš?"
"No dobro! Idem, idem", lijeno sam ustala, bacajući časopis na noćni ormarić pored moga kreveta. Zavezala sam svoju dugu kosu u rep, kako mi ne bi smetala za vrijeme leta, a onda požurila za Lianne, koja je već izlazila iz spavaonice.
"Doći ću vas gledati svejedno!" povikala je Patricia, kada sam već zatvarala vrata.
"Dakle, prvo ćete svi odletjeti nekoliko krugova okolo, da se uvjerimo u vaše vještine, a onda ćemo redom - Goniči, Lovci pa Vratar", govorio je Andrew nemalom krugu Gryffindoraca, koji su u rukama stiskali svoje metle. Stari članovi ekipe djelovali su nehajano, više se koncetrirajući na okolinu nego na Andrewa.
Vrijeme je doista bilo savršeno za metloboj, iako je već bio suton. Nebo je bilo bez iti jednog oblaka, samo se vidio prelijep zalazak sunca. Nije čak niti, na iznanađenje, puhalo. Andrew je očito bio prezadovoljan što je uspio izabrati baš takav dan. Čak su i tribine bile popunjenije nego prošlih godina.
"No, hajde", Andrewov ponovo me je povratio na teren.
Spretno sam zajahala svoju metlu, kao što je učinila i Lianne do mene, iako joj je pogled nevino lutao na Jamesa sa suprotne strane, koji je izgledao kao da se smrtno dosađuje sa tim formalnostima.
"I krenite... sad!" uzviknuo je Andrew, na što se većina nas otisnula od zemlje - osim nekoliko preplašenih drugašića koju su se spotaknuli i pali.
Bilo je apsolutno predivno ponovo letjeti nad tim već dobro poznatim terenom. Vjetar mi je, zbog brzine, udarao u lice što me još više vratilo u trenutke prošlih utakmica. Zatvorila sam oči na nekoliko trenutaka, jednostavno se prepuštajući. Odletili smo jedan, dva, tri, četiri kruga... nije mi smetalo, imala sam osjećaj da bih i tako mogla zauvijek jednostavno letiti u krug. No, Andrew nam je rukom pokazao da je vrijeme da sletimo. Nisam dotada niti shvatila koliko se opstajuća grupica smanjila.
"U redu, sada, prijavljeni za Goniče neka me slijede", obznanio je Andrew skupini. Lianne, neka djevojka crne kose, Carl Jockins, prošlogodišnji Gonič, te Justin Green, učenik sa naše godine, također prošlogodišnji Gonič, krenuli su za njim. Kratko im je nešto objasnio, nakon čega su se vinuli u zrak. Nakon toga oslobodio je i maljce.
Lianne i Carl očito su bile u paru, lebdeći na oko 5 metara udaljeni jedno od drugoga, sa palicama u rukama. Isto je vrijedilo za Justina i meni nepoznatu djevojku. Zadatak je, kao i u godinama ranije, bio prvo uhvatiti maljac, a zatim se uspješno dodavati njime međusobno što duže. Osoba koja naveliko promašu suprotnu osobu ili ne pogodi maljac kada ide prema njoj, ispadala je iz igre. Sve dok na kraju ne bi ostalo samo dvoje.
Pošto su se razdvojli na sasvim suprotne strane terena, nije bilo moguće odmah pratiti oba para. Lianne i Carlu je išlo podjednako dobro, osim što se češće koristio raznim varkama i fintama, no Lianne ih je i više nego spretno vraćala čitavo vrijeme, ponekad i sama upućujući koju. No, onda je Carl izveo svoju specijalnu fintu, u ekipi je bio posebno hvaljen zbog te, na koju Lianne nije uspjela odgovoriti dovoljno brzo - maljac je proletio malo prije no što je njezina palica prošla zrakom.
Gotovo u isto vrijeme, na drugoj strani tenera, Justin je nadvladao djevojku. Svo četvero se sada približavalo nama na sredini terena.
"Čestitam! Justin, Carl, dobrodošli natrag u ekipu!" Andrew je svakome pružio ruku te je značajno stisnuo. Lako sam primjetila da je neki pogled uputio i Lianne, prije nego što se ponovo okrenuo prema nama: "U redu, sada Lovci!"
Lianne je koračala prema meni, sa izrazom prikrivene razočaranosti. Uputila mi je kratak pogled, kojega sam odmah prepoznala kao onaj "jednostavno je bolje da ništa ne kažeš", prije nego što se je spustila na travu do mene.
"Lianne, zar nećeš probati za Lovca?" iznenadno se Andrew okrenuo prema nama, kada su se već svi potencijalni Lovci skupili oko njega, uključujući i Jamesa, koji je djelovao savršeno sigurno da upada u ekipu. Istina, svi smo to znali. Jedino što se kod Jamesa nije moglo poreći definitivno je bila činjenica da je, po svojoj prilici, najbolji lovac u sadašnjem Hogwartsu.
Djelovala je iznaneđeno tim pitanjem, no ipak je ponovo zgrabila metlu koja je beživotno ležala pored nje te skočila na noge. Sada je djelovala više ljutito nego razočarano. Stala je među grupicu sa kojom je Andrew sada razgovarao. Pogledala sam oko sebe, uočavajući da su, osim Goniča, pored mene još i dva mladića. Djelovali su snažno te možda i preogromno za Vratare. Odlučila sam ne presuđivati unaprijed, jer sam se već nekoliko puta prešla što se takvih stvari ticalo.
"U redu. I krenite... sada!" na Andrewov uzvik, sedam metla se podiglo uvis.
Predvidljivo, zadatak za Lovce bio je identičan onome prošle godine. Andrew je donio 2 kopije baluna, tako da su oba para i jedna trojka mogli imati svoj. Cilj je bio preveslati svoga para te ubaciti balun kroz obilježen obruč. Lianne je dospjela u par sa niskom, no zato veoma okretnom, Rachel Porter, prošlogodišnjom lovicom te ju je zapao najviši obruč na desnoj strani terena.
Andrew je bacio balune.
Lianne je, spretno se obrušivši, uhvatila balun. Sada je naglo letjela prema gore, izbjegavši tako Rachelin napad. No, uskoro su se ujednačile. Lianne je pokušala napraviti brzu fintu nalijevo, no Rachel je to uspješno predvidjela, otevši joj balun te pokušavši što brže krenuti prema obručima. Lianne joj je lagodno zapriječila put, sada blokirajući njezino daljnje napredovanje. Rachel ju je sama sada pokušala zbuniti sa naglim obrušavanjem te onda uzdizanjem, no Lianne je shvatila vrlo lako što smjera, pa joj je u uzdizanju preuzela balun. Sada su već bile veoma blizu vratnica. Lianne se potpuno skoncentrirala na njih, pa je previše zanemarili Rachel, koja joj je sa brzim uzdizanjem preuzela balon. Odmah je gađala obruč.
Na njezinu nesreću, Lianne se odlično snašla u situaciji, prepriječivši balunu put te ga sama hvatajući, brzo je zamahnula prema obruču i - pogodila!
Odmah su obje krenule prema nama, a Lianne se sada trijumfalno smiješila. Definitivno je imala i zašto.
U međuvremenu je James nadvladao nekog plavokosog mladića te se uredno spustio do Andrewa. Još se čekalo samo trojku - što je ubrzo dovela kraju djevojka kovrčave smeđe kose. Sada je svo troje novih lovaca Gryffindorske ekipe stajalo oko Andrewa, koji im je opet redom stiskao ruke te čestitao.
"Hajde, još vas troje!" mahnuo je rukom dvojici mladića te meni, pozivajući da mu se približimo. Zgrabila sam svoju metlu, pokušavajući si u glavu uliti nešto samopouzdanja, no jedino što je dolazilo ondje bila je strahovita nervoza. Sva sreća pa sam tremu prevladala prije nekoliko godina, a na nervozu jednostavno navikla - obuzimala me prije svake utakmice i prolazila odmah nakon što bih se otisnula od tla.
"Dakle, naši Lovci", tu je pokazao prema Lianne, Jamesu i djevojci, "će vam pokušati dati gol, dok je vaš cilj, naravno - obraniti ga. Vratarom postaje onaj koji obrani najviše puta, a ako je rezultat izjednačen, idemo i u drugi krug. Alane, ti ćeš krenuti prvi!"
Crnokosi od one dvojice krupnih otisnuo se od tla, leteći prema ubručima na lijevoj strani terena. Za njim su pošli i Lovci.
Čast prvog gađanja pripala je Lianne. Izvela je fintu, prije nego što je uputila balun lijevom obruču. Crnokosi je uspješno pročitao tu fintu, te nonšalantno obranio. Za njom, pred vratnice je stao James. Izveo je puno kompliciraniju fintu, upućujući je srednjom obruču. No, to je također mladić preduhitrio. Zadnja je bila djevojka, koja je ravno krenula na lijevi obruč. I to je odlično obranio.
Spustio se na zemlju uz samodopadni smiješak, a Andrew mi je kimnuo kako je moj red.
Zajahala sam svoju metlu te se odgurnula od poda. Ponovo mi je vjetar prošao kroz kosu, dok sam letjela prema obručima, smijestivši se na srednju.
Lianne je ponovo bila prva. Za ohrabrenje mi je namignula, a onda je izvela varku rukom na lijevu vratnicu, ipak zatim usmjeravajući balun na desnu. Malo sam se trgla na lijevo, no onda uspješno ubrzala te prepriječila put Lianneinom balunu na desnoj vratnici. Sljedeći je, po rasporedu, bio James. I dalje je djelovao kao da je sve ovo bilo u potpunosti bespotrebno. Očekivala sam da će izvesti nešto, no uputio je čistu i veoma brzu loptu prema lijevom obruču. Uspješno sam ju zaustavila. Zatim se više u zrak vinula crnokosa. Primjetila sam da je imala lijepe, naglašene crte lica te izrazito tamne oči. Pokušala je najčešćom, ali i najunčikovitijom fintom - no vrlo lako sam shvatila što smjera, obranivši tako lijevi obruč.
Dok sam se zadovoljno spuštala na zemlju, u zrak se već vinuo smeđokosi mladić.
Na Lianneinu čistu loptu se odmah izbezumio, krenuvši prekasno - tako da je balun prošao malo ispred njegove šake na desnom obruču.
"No, dobro, još jednom vas dvoje!" Andrew je time mahnuo crnokosom da se ponovno vine u zrak.
Zbog prevelike euforije i iščekivanja, nisam u potpunosti pratila događaje. No, mladić se zbunio kada je James zamahnuo prema desnom obruču, na što je odmah krenuo na lijevi, očekivajući fintu, ali James je samo triumfalno ubacio balun u srednji, sa koje se je mladić upravo maknuo. Loptu crnokose je obranio.
Vinula sam se u zrak i prije nego što mi je Andrew to rekao, već se približavajući obručima. Više nisam nimalo osjećala nervozu, već samo veliku prisebnost i iščekivanje. Lianne je bacila balun u zrak, kao da se sprema u njega udariti lijevom rukom te ga poslati u desni obruč - no ipak ga je jednostavnom, brzom promjenom usmjerila prema desnoj. Ovaj pothvat sam odmah pročitala, pošto sam bila i sama prisutna dok ga joj je Andrew pokazivao i objašnjavao. Idući je bio James koji mi je ponovo, na moje još veće čuđenje, sa čime je i računao, poslao brzi balun prema lijevom obruču. U zadnji trenutak sam krenula, dlanom točno zaustavljajući balun. Djevojka je pokušala iskoristiti što sam ostala na lijevom obruču, upućujući snažnu loptu prema desnom - no i to sam uspjela preduhitriti.
Lianne mi je odmah zapljeskala, smiješeći se od uha do uha. Meni je tek kada smo se opet svi spustili na zemlju misao doista došla u glavu... Uspjela sam, još jednom. Opet sam Vratar ekipe. I osjećaj je bio upravo perfektan.
Post je sav napisan zbrda zdola, ali eto.
Okej, pošto vidim da većinu vas zbunjuje ova činjenica, pa da ne bih svakom ponaosob objašnjavala, napisaću ovde: James nije Tragač! To je samo filmska verzija njegove pozicije, ali ne i knjiška. Joanne Rowling je u raznim intervjuima izjavljivala iznova i iznova da je on Lovac, a ne Tragač, da ona nikad nije naglasila u knjigama koju on poziciju igra. A zar ne bi izgledao glupo ako bi išao sa kvaflom (balunom) okolo? Mislim, prvo, kvafl je prilično glomazan, zar ne? A i profesori bi pre uočili kvafl nego sićušnu skrivalicu (zvrčku). I gde je mogao da sakrije kvafl za vreme ispita? Uostalom, ne može izvoditi baš kul trikove kako bi očarao devojčice sa kvaflom, zar ne? Nadam se da sam bila jasna i glasna. Bude li me još neko pitao da mu objasnim, neće dobro proći. A, ako ne verujete meni, što vam je svakako velika greška, jer svi odjednom mislite da znate Jamesa bolje od mene, koji je, razume se, moj omiljeni lik, možete se uveriti tu, oni su čak i od mene bolje objasnili. ~ Lianne
Edit 9.8. (Edith)
Idem sutra negdje na more i vraćam se tek krajem tjedna, tako da ću tada nadoknaditi komentare.
Idem sutra negdje na more i vraćam se tek krajem tjedna, tako da ću tada nadoknaditi komentare.
Pošto je počela škole, obje imamo sada mnogo obaveza i vrlo malo vremena za blog. Postovi će biti sada rijeđi i ispričavamo se zbog neredovitog komentiranja.